O.Č. rođena 1946. godine
Vizil proteza na implantima
Pacijentkinja O.Č. rođena 1946. godine javila nam se jer već nekoliko godina ima problem sa dve proteze koje je radila. Brzopletost i ishitrenost nakon saveta jednog stomatologa kome se javila pre pet godina, doveli su je do vađenja svih njenih zuba i ugradnje čak 10 implanata u gornjoj vilici i 7 implanata u donjoj vilici. Neadekvatna terapija stomatologa i pacijentkinja koja nije bila dobar kandidat za implante doveli su do gubitka 4 implanta u donjoj vilici i 3 implanta u gornjoj vilici.
Uradili smo ortopan panoramski snimak svih implanata i videli da su preostali implanti u kosti u dobrom stanju, a proteze koje je pacijentkinja nosila zbog neodgovarajućeg dizajna nisu bile stabilne pa je prilikom zagrižaja obarala desnu stranu proteze. I pored brojnih pokušaja da se proteza učini stabilnom nismo nikako mogli da postignemo stabilnost. Osnovni problem ležao je u dizajnu namenskih kruna i ležištu u protezi za te iste krune. Da bi bila stabilna u ustima proteza dizajnirana u metalu mora se vrlo precizno osloniti na namenske krune i zaključati na njima. Zato se posebna pažnja mora obratiti prilikom dizajniranja u laboratoriji. Same gumice koje se nalaze u protezi, tzv. sistem atačmena (drikera) služe za retenciju proteze (da se proteza ne bi otkacila i podigla).
Ovakav kombinovani rad vrlo je težak za izradu, jer i najmanja greška u izradi rada, a posebno prilikom trajnog cementiranja može sve poremetiti. Da bi bilo jasno, regularne proteze imaju 4 elementa koji drže protezu, 2 frezovane krunice i 1 par atačmena. Ovaj rad na implantima imao je 7 frezovanih namenskih kruna i 2 para atačmena što ukupno predstavlja 11 elemenata za nošenje proteze. Dovoljno bi bilo da samo 1 elemenat nije dobro postavljen i proteza će spadati.
Nakon dva sata pripreme cementirali smo sve krunice, podesili protezu pažljivo i proverili okluziju (kontakt gornjih i donjih zuba). Takođe, ovde je vrlo važna bilateralno uravnotežena okluzija (pacijent treba da ima obostrano uravnotežene kontakte na svim zubima).
Na prvoj kontroli konačno smo postigli da proteza u zagrižaju ne spada, a pacijentkinja je bila vrlo iznenađena jer je mislila da “joj nema pomoći”.
